Svijetlo na kraju tunela
Mama kaže: srećo svi planovi ti se ostvaruju jedan za drugim! Zabavlja me ples njenog osmijeha na licu i osjećaj ponosa, s druge strane srce me boli koliko zapravo nema pojma kako se osjećam-mrtva iznutra. Cijeli život sam nizala uspjehe za uspjehom- škola, sport, faks. Jedino u čemu nisam imala sreće je ljubav i počinjem shvaćati koliko svakoga dana sve više propadam.
17:00 h- kava sa najboljim prijateljem N, tema- veze. Ja shvatim : otupjela sam. Nemam nikakvih osjećaja. Jedino što me još može dirnuti je dobra glazba. Kako sam došla do ovdje? Koliko sam to bila povrijeđena kad sama sebi uskraćujem ljubav? Nije da nemam ponuda. Toliko se trudim svih držati podalje od sebe da sam umorna od svega; iscrpljena sam. Pobogu, moje najbolje prijateljice nisu nikada vidjele kako plačem!!
Premlada sam da bih ostala tu gdje jesam. baš zbog činjenice da sam se uvijek morala boriti za sve. Ma koliko sada sve izgledalo crno- znam da nije, jaka sam. N kaže da sam poput stijene na koju se svatko oslanja. Nešto dobro mora doći, zar ne? Na kraju tunela uvijek dolazi svijetlo!!! :) Mlada sam, 23 mi je godina tek, zar ne?
jucer je bio dobar dan , koliko može biti dobar. bila sam na večeri sa svoji društvom. moja prijateljica A. bila je jako dobro raspoložena. promatrala sam je skrivečki. promijenila se u proteklih par tjedana. je li ljubav kriva za to? možda. ulovila sam je u toku večeri kako se dopisuje sa svojim dečkom. imala je onaj blegi osmjeh na licu, onaj zaljubljeni, tupi osmijeh koji nikako da nestane sa njenog lica. pitam se da li je ljubav dovoljna da se čovijek promijieni? da samome sebi prestaneš biti centar svijeta?
jučer popodne bila sam sama na kavi sa drugom prijateljicom R. povijerila mi je da ju je strah prvog seksa sa svojim novim dečkom, ne zato što je djevica, već želi da prvi put s njim bude savršeno, kao da joj je zaista prvi put. moram priznati da se slažem s njom, ali istovremeno se i pitam zašto je nama curama (dobro, nekim curama) lakše uskočiti u krevet sa potpunim neznancem nego sa osobom koju volimo?! znači li to da osjećaji postaju smetnja fizičkom zadovoljstvu ili su osjećaji ti koji nas tjeraju da sve što radimo, radimo savršeno- atmosfera, mjesto, vrijeme, sam čin vođenja ljubavi. ili to znači da kad su osjećaji prisutni, da uvijek postoji mogućnost da netko od nas kaže one dvije male, ali velike riječi-VOLIM TE!
da, osjećaji su čudna stvar- npr.strah. oko 1 ujutro moja treća prijateljica K. ustala me iz kreveta i došla kod mene zapaliti cigaretu sva izvan sebe. što mi je rekla? da se užasno boji starosti i smrti. kaže da bi joj bilo puno lakše kada bi znala kada će umrijeti i što je čeka nakon smrti. ja, osobno, znam što me čeka- prah i pepeo, ali natjerala me na razmišljanje. mene nije strah smrti, strah me jedino samoće. mislim da se čovijek ipak lakše suočava sa svime u dvoje, pa čak i sa smrti. kada sve zbrojimo i oduzmemo, zaključak je da se K. nalazi u koži A. ne bi ni pomislila na starost, a kamoli na smrt, što znači da ljubav ipak mijenja nešto, ma što god to bilo.
velika pusa svima!
prvi put uvijek boli
otvorila sam ovaj blog prije pet minuta. razlog? neobjašnjiva potreba dijelti svoje misli sa onima koje su ih voljni čitati. ne znam kada je ta potreba postala toliko jaka. zamislila sam ovo kao svojevrsni dnevnik, gdje cu zapisivati najskrivenije misli, želje i snove. kažu mi da ima terapeutsko djelovanje, pokušat ću.
imam 23 godine, završila sam fakultet (još diplomski), imala hrpu snova i želja koje sam htijela ostvariti, a završila sam opet kući- sa svojim roditeljima, čekajući da mi se nešto dobro dogodi. NIŠTA SE NE DOGAĐA!
nemam dečka!!! moja majka kaže kako to i nije baš normalno s obzirom na moje godine- ja naravno imam drukčije mišljenje. nedam se!!!tražim onu pravu hollywoodsku ljubav, a dok ne naiđe zabavljam se! naime imam prijatelja s beneficijama. super se slažemo, i zadovoljavamo one primarne animalističke potrebe. mama kaže kako ne razumije nas mlade danas- ili ste u vezi ili ste prijatelji, nema sivog područja, kaže ona!- ja, kao prava ovnica, dajem joj primjer iznimke!
što ako moja majka ima pravo!?? možda sam se u jednom trenutku svog jako mladog života prestala boriti i truditi. iako, moram priznat da odbijam svaku aluziju na činjenicu da sam odustala- pravi sam borac i uvijek sam dobila ono što sam htijela. otkud onda toliko nezadovoljstvo?
moj život krase predivne 4 prijateljice (zbilja su bombe), svaka posebna na svoj način. u danima koji slijede bit će govora i o njima.
ovo je samo još jedan od onih blogova koji se pišu iz puke potrebe- ja inače mrzim računala, ubila su jedini ljudski kontakt među nama. ja ni ne znam kako neki moji poznanici više izgledaju. ali znam kako brzo pišu!
ako itko uopće pročita ova moja naklapanja, slobodno se javite. nikada nisam ovako nešto radila ni pisala, tako da sam na neki način izgubila nevinost i moram priznati da prvi put uvijek boli!!!
šaljem veliku pusu svima!!!
